Vježba 3: Subnetiranje, Subnetiranje pomoću VLSM tehnike
Nika Bevanda, Bruno Blašković 3.C
PRIPREMA ZA VJEŽBU
- Koliko subneta možemo kreirati, ako smo unutar zadanog adresnog bloka, 2 bita prebacili iz host dijela u mrežni dio IP adrese?
Kada prebacimo 2 bita iz host dijela u mrežni dio IP adrese, povećavamo broj subneta koje možemo kreirati. Broj subneta se računa kao 2n2^n2n, gdje je nnn broj bitova koje smo prebacili u mrežni dio.
U ovom slučaju, prebacili smo 2 bita, pa je broj mogućih subneta:
22=4 subneta.2^2 = 4 \text{ subneta}.22=4 subneta.
Dakle, možemo kreirati 4 subneta.
- 2 bita prebacili iz host dijela u mrežni dio IP adrese? 2. Koliko bitova treba biti u host dijelu adrese, ako u nekoj mreži želimo osigurati IP adrese za 38 računala? Obrazloži izračun.
Broj IP adresa koje su potrebne za povezivanje kkk uređaja u mreži (računala) uključuje rezervirane adrese za mrežu i broadcast adresu. Stoga, za povezivanje kkk uređaja trebamo k+2k+2k+2 adresa (jedna za mrežu i jedna za broadcast).
Ako želimo osigurati IP adrese za 38 računala, tada trebamo osigurati 38+2=4038 + 2 = 4038+2=40 adresa.
Broj IP adresa unutar mreže računa se kao 2h2^h2h, gdje je hhh broj bitova u host dijelu adrese. Dakle, tražimo najmanji broj hhh takav da 2h≥402^h \geq 402h≥40.
Izračunajmo 2h2^h2h za različite vrijednosti:
- 25=322^5 = 3225=32 — nedovoljno.
- 26=642^6 = 6426=64 — dovoljno.
Dakle, trebamo 6 bitova u host dijelu adrese kako bismo osigurali 40 IP adresa (38 računala + mrežna i broadcast adresa).
IZVOĐENJE VJEŽBE
- Računala su do sada u školi bila raspoređena na slijedeći način:
Školi je dodijeljen adresni blok 192.168.100.0/24. Svaka organizacijska jedinica u svojem prostoru ima prespojnik. Prespojnici u zadanoj (default) konfiguraciji i međusobno su povezani Ethernet kabelom.
Formiraj LAN prema prikazanoj topologiji i provjeri veze između pojedinih dijelova mreže pinganjem. Zabilježi rezultat.
- Uprava škole odlučila je da se izvrši subnetiranje postojeće mreže, kako bi svaka organizacijska cjelina imala neovisnu mrežu. Tehničari imaju zadatak da nakon subnetiranja prikažu i dokumentiraju novu adresnu shemu, te uporabom Packet Tracera provjere da li su mreže neovisne.
Zaključak:
- Unutar subneta: Računala mogu međusobno komunicirati.
- Između različitih subnetova: Računala ne mogu direktno komunicirati jer su subneti neovisni.
IZVOĐENJE VJEŽBE 2
Situacija: Za potrebe tehničke škole koristi se 68 računala koja su raspoređena u četiri organizacijske cjeline. Postojeća mreža ne zadovoljava u pogledu efikasnosti pa će je biti potrebno reorganizirati.
- U tehničkoj školi je u uporabi 68 računala, prema slijedećem rasporedu:
Formiraj LAN prema prikazanoj topologiji i provjeri veze između pojedinih dijelova mreže pinganjem. Zabilježi rezultat.
- Uprava škole odlučila je da se izvrši subnetiranje postojeće mreže uporabom VLSM, kako bi svaka organizacijska cjelina imala neovisnu mrežu. Tehničari imaju zadatak da nakon subnetiranja prikažu i dokumentiraju novu adresnu shemu, te uporabom Packet Tracera provjere da li su mreže neovisne.
Školi je dodijeljen adresni blok 192.168.100.0/24. Svaka organizacijska jedinica u svojem prostoru ima prespojnik. Prespojnici su u zadanoj (default) konfiguraciji i međusobno su povezani Ethernet kabelom.
Formiraj LAN prema prikazanoj topologiji i provjeri veze između pojedinih dijelova mreže pinganjem. Zabilježi rezultat.
2. Uprava škole odlučila je da se izvrši subnetiranje postojeće mreže uporabom VLSM, kako bi svaka organizacijska cjelina imala neovisnu mrežu. Tehničari imaju zadatak da nakon subnetiranja prikažu i dokumentiraju novu adresnu shemu, te uporabom Packet Tracera provjere da li su mreže neovisne.
Nakon implementacije VLSM i testiranja mreža u Packet Traceru, potvrđeno je da su mreže unutar svake organizacijske jedinice neovisne, s uspješnom komunikacijom unutar subnetova i neuspješnom komunikacijom između različitih subnetova.
Prethodni zadaci koristili su jednostavnije fiksno subnetiranje, gdje su svi subneti dobivali jednak broj IP adresa. U zadacima s VLSM-om, adrese se dodjeljuju dinamički prema potrebama svake organizacijske jedinice, što omogućuje efikasniju raspodjelu IP prostora i osigurava da su mreže neovisne.