Vježba 1: Enkapsulacija podataka kroz slojeve OSI modela
Nika Bevanda, Bruno Blašković, 3.C
PRIPREMA ZA VJEŽBU
1. Nacrtaj OSI model.
1. Fizički sloj
2. Podatkovni sloj
3. Mrežni sloj
4.Transportni sloj
5.Sloj sesije
6. Prezentacijski sloj
7. Aplikacijski sloj
2. Definiraj enkapsulaciju.
Enkapsulacija u računalnim mrežama odnosi se na proces pakiranja podataka dok prolaze kroz različite slojeve mrežnog modela (npr. OSI modela).
Svaki sloj dodaje svoje zaglavlje (ili dodatne informacije) podacima koje prima od višeg sloja kako bi omogućio prijenos tih podataka kroz mrežu.
3. Za svaki od slojeva napiši najvažnije protokole.
1. Fizički sloj (Physical Layer)
Ethernet (IEEE 802.3): Definiše standarde za kablovsku mrežnu komunikaciju.
Wi-Fi (IEEE 802.11): Standard za bežične mreže.
Bluetooth: Bežični standard za kratke udaljenosti.
USB: Standard za komunikaciju preko USB kablova.
2. Sloj podatkovne veze (Data Link Layer)
Ethernet (IEEE 802.3): Koristi MAC adresiranje za identifikaciju uređaja na mreži.
PPP (Point-to-Point Protocol): Protokol za komunikaciju između dva uređaja (koristi se za internet povezivanje).
HDLC (High-Level Data Link Control): Koristi se za serijsku komunikaciju.
Frame Relay: Protokol za WAN mreže.
3. Mrežni sloj (Network Layer)
IP (Internet Protocol): Osnovni protokol za adresiranje i usmeravanje podataka (IPv4, IPv6).
ICMP (Internet Control Message Protocol): Koristi se za slanje grešaka i kontrolnih poruka (npr. ping).
OSPF (Open Shortest Path First): Protokol za unutarmrežno usmeravanje.
BGP (Border Gateway Protocol): Protokol za međumrežno usmeravanje.
4. Transportni sloj (Transport Layer)
TCP (Transmission Control Protocol): Pruža pouzdanu, povezanost-orijentisanu komunikaciju.
UDP (User Datagram Protocol): Pruža brzu, ali nepouzdanu komunikaciju bez veze.
SCTP (Stream Control Transmission Protocol): Kombinacija karakteristika TCP-a i UDP-a, koristi se za aplikacije poput VoIP-a.
5. Sloj sesije (Session Layer)
NetBIOS (Network Basic Input/Output System): Koristi se za komunikaciju između aplikacija na različitim uređajima u lokalnim mrežama.
RPC (Remote Procedure Call): Omogućava aplikacijama da pozivaju procedure na udaljenim sistemima.
SMPP (Short Message Peer-to-Peer Protocol): Koristi se za slanje SMS poruka.
6. Sloj prezentacije (Presentation Layer)
SSL/TLS (Secure Sockets Layer/Transport Layer Security): Koristi se za enkripciju i zaštitu podataka u prenosu.
ASCII (American Standard Code for Information Interchange): Standard za enkodiranje teksta.
JPEG, MPEG: Protokoli za kompresiju slika i video sadržaja.
7. Aplikacijski sloj (Application Layer)
HTTP/HTTPS (Hypertext Transfer Protocol / Secure): Koristi se za prenos web stranica.
FTP (File Transfer Protocol): Koristi se za prenos fajlova između servera i klijenta.
SMTP (Simple Mail Transfer Protocol): Koristi se za slanje e-pošte.
DNS (Domain Name System): Koristi se za prevod imena domena u IP adrese.
POP3/IMAP: Protokoli za preuzimanje e-pošte sa servera.
IZVOĐENJE VJEŽBE
1. zadatak
a. pronaći protokol na aplikacijskom sloju koji sudjeluje u prijenosu web stranice
Protokol na aplikacijskom sloju koji sudjeluje u prijenosu web stranica je HTTP, odnosno njegova sigurnija verzija HTTPS.
b. pronaći protokol koji na transportnom sloju enkapsulira web stranicu
Protokol koji na transportnom sloju enkapsulira web stranicu je TCP.
c. kako se zove PDU na transportnom sloju?
PDU na transportnom sloju je segment temeljen na TCP-u.
2. zadatak
a. koji protokol na mrežnom sloju enkapsulira segmente s transportnog sloja?
Protokol koji na mrežnom enkapsulira segmente s transportnog sloja je IPv4.
b. Kako se zove PDU na mrežnom sloju?
PDU naziva se paket na mrežnom sloju.
c. Napiši ishodišnu i odredišnu IP adresu paketa koji nosi web stranicu
Source: 178.218.163.25 (tsrb.hr)
Destination: 192.168.0.1
d. Pročitati i komentirati ostala polja zaglavlja jednog od paketa
Version (verzija): (4 bita) Označava verziju IP protokola, obično 4 za IPv4.
IHL (Internet Header Length): (4 bita) Duljina IP zaglavlja, jer zaglavlja mogu biti varijabilne duljine zbog opcija.
Type of Service (ToS): (8 bita) Definira prioritet paketa, omogućujući razlikovanje vrsta prometa (npr. video, glas, podaci).
Total Length: (16 bita) Ukupna duljina IP paketa, uključujući zaglavlje i podatke.
Identification: (16 bita) Oznaka koja identificira fragmente paketa, koristi se kada je paket podijeljen na dijelove (fragmentiran).
Flags: (3 bita) Koriste se za kontrolu fragmentacije paketa, npr. bit “Don’t Fragment” (DF) koji sprječava fragmentaciju.
Fragment Offset: (13 bita) Oznaka koja pokazuje položaj fragmenta unutar originalnog paketa.
Time to Live (TTL): (8 bita) Broj skokova (hops) kroz mrežne čvorove koji je dozvoljen paketu prije nego što se odbaci. Smanjuje se za 1 pri svakom prolasku kroz usmjerivač (router).
Protocol: (8 bita) Definira koji protokol iz transportnog sloja (npr. TCP ili UDP) koristi paket. Npr., 6 za TCP i 17 za UDP.
Header Checksum: (16 bita) Kontrolni zbroj zaglavlja koji omogućuje otkrivanje pogrešaka u zaglavlju.
Options (opcionalno): Polje koje može sadržavati dodatne informacije, poput sigurnosnih postavki ili usmjerivačkih informacija.
Padding: Dodaje se ako je potrebno kako bi zaglavlje bilo višekratnik od 32 bita.
3. zadatak
a. zapiši naziv okvira u koji je enkapsuliran paket na drugom sloju OSI modela
Okvir se naziva Ethernet okvir (Ethernet frame).
b. napiši ishodišnu i odredišnu MAC adresu mrežnih kartica
Src: 78:c2:3b:b8:93:e8
Dst: 56:b4:2a:45:3b:b7
4. zadatak
a. pronaći protokol na aplikacijskom sloju koji je sudjelovao u traženju odredišne IP adrese za zadano ime web stranice
Protokol na aplikacijskom sloju koji sudjeluje u traženju odredišne IP adrese za zadano ime web stranice je DNS.
b. pronaći protokol koji vraća odredišnu fizičku adresu (MAC adresu) za odredišnu IP adresu mrežne kartice (veza fizičke i logičke adrese)
Protokol koji vraća odredišnu fizičku adresu (MAC adresu) za odredišnu IP adresu je ARP.